Novi zubi u 24 sata: kako funkcionira immediate load

Ideja da pacijent u ordinaciju uđe bez zuba, a izađe s fiksnim zubima na implantatima, mnogima zvuči prebrzo da bi bila ozbiljna. Ipak, kod All-on-4 i drugih All-on-X terapija riječ je o provjerenom implantološkom protokolu s desetljećima kliničke primjene.

Trenutačno opterećenje, odnosno immediate load, znači da na ugrađene implantate postavljamo privremeni fiksni protetski rad isti dan ili unutar 24 sata od zahvata. Oseointegracija, odnosno srastanje implantata s okolnom kosti, nastavlja se ispod privremenog rada tijekom sljedeća približno tri mjeseca, nakon čega se privremeni zubi zamjenjuju trajnim fiksnim protetskim radom.

Ključno je razumjeti što taj protokol omogućuje, a što ne, jer razlika između uspjeha i neuspjeha leži u nekoliko vrlo konkretnih detalja.

Što se zapravo mijenja u odnosu na klasični protokol

Kod odgođenog opterećenja implantat prvo mjesecima srasta s okolnom kosti, a tek nakon završetka oseointegracije dolazi krunica ili most. Kod trenutačnog opterećenja privremeni fiksni zubi postavljaju se isti dan ili unutar 24 sata, dok se proces oseointegracije nastavlja tijekom sljedeća približno tri mjeseca.

Bitna razlika koju stalno objašnjavamo pacijentima jest da privremeni fiksni rad u tom razdoblju prvenstveno ima estetsku i fonetsku funkciju te oblikuje meka tkiva tijekom njihova cijeljenja. Istodobno, povezivanjem implantata u jedinstvenu fiksnu konstrukciju privremeni rad doprinosi njihovoj stabilizaciji i ograničavanju mikropomaka tijekom oseointegracije.

To, međutim, ne znači da se privremenim zubima može uobičajeno gristi i žvakati. Tijekom oseointegracije pacijent se pridržava prilagođene prehrane i dobivenih uputa kako bi se izbjeglo prekomjerno opterećenje privremenog rada i implantata te zaštitili uvjeti potrebni za njihovo stabilno srastanje s okolnom kosti.

Primarna stabilnost je uvjet, ne detalj

Cijeli protokol trenutačnog opterećenja počiva na jednom ključnom pojmu: primarnoj stabilnosti. To je mehanička stabilnost implantata u kosti neposredno nakon ugradnje, prije nego što započne njegovo biološko povezivanje s okolnom kosti. Jedan od načina njezine procjene jest zakretni moment pri ugradnji implantata, izražen u njutn centimetrima (Ncm). Za trenutačno opterećenje u literaturi se često navode vrijednosti od približno 30 do 40 Ncm i više, dok se dodatna procjena može provesti rezonantnom frekvencijskom analizom, pri čemu se ISQ vrijednosti iznad 65 smatraju povoljnima za stabilnost implantata (Tettamanti i sur., 2017).

Zašto je primarna stabilnost toliko važna, najbolje objašnjavaju mikropomaci. Pregled eksperimentalne i kliničke literature pokazuje da određena razina mikropomaka nije prepreka oseointegraciji, ali se u literaturi kao kritični raspon navodi približno 50 do 150 mikrometara. Prekomjerni mikropomaci mogu kompromitirati oseointegraciju i povećati rizik stvaranja vezivnog tkiva umjesto stabilne koštane veze s implantatom (Tettamanti i sur., 2017).

Kod All-on-4 i drugih All-on-X terapija ne promatramo samo stabilnost svakog implantata zasebno. Važni su njihov položaj i raspored te međusobno povezivanje privremenim fiksnim protetskim radom, kojim implantati djeluju kao biomehanička cjelina i ograničavaju se mikropomaci tijekom oseointegracije. Upravo zato broj implantata sam po sebi nije presudan. Važno je gdje su implantati postavljeni, kakvu stabilnost imaju i kako su raspoređene sile na cijelu konstrukciju.

Kod pojedinačnog implantata nema biomehaničke prednosti međusobnog povezivanja više implantata kakvu imamo kod All-on-X terapija. Trenutačno opterećenje pojedinačnog implantata moguće je u pravilno odabranim slučajevima, ali se odluka donosi individualno. Zato mogućnost trenutačnog opterećenja ne određuje jedan izmjereni broj, nego kombinacija anatomije i karakteristika kosti, primarne stabilnosti implantata te biomehanike planiranog protetskog rada.

Koliko je taj pristup pouzdan

Podaci su ohrabrujući kada se protokol primjenjuje u pravilno odabranim slučajevima. Opsežan sustavni pregled više od deset tisuća trenutačno opterećenih implantata pokazao je stopu preživljenja od 96,39 posto uz praćenje do 13 godina, pri čemu se velika većina zabilježenih neuspjeha, oko 97 posto, dogodila unutar prve godine (Del Fabbro i sur., 2006). To je važan podatak koji dodatno naglašava važnost ranog razdoblja cijeljenja, redovitih kontrola i pridržavanja uputa pacijenta.

Zanimljivo je i pitanje granice zakretnog momenta. Novija meta-analiza pokazala je da niži zakretni moment pri ugradnji sam po sebi nije bio povezan sa značajno nižim preživljenjem trenutačno opterećenih implantata tijekom prosječnog praćenja od dvije godine, što upućuje na to da o ishodu odlučuje cjelina slučaja, a ne jedan jedini broj (Darriba i sur., 2023). Zato u planiranju gledamo kvalitetu kosti, raspored implantata i konstrukciju privremenog rada zajedno, a ne izolirano.

Kad se cijeli zubni luk vraća u jednom danu

Za potpuno bezube pacijente ili one sa zubima koji se više ne mogu dugoročno očuvati uslijed posljedica uznapredovalog parodontitisa, trenutačno opterećenje najčešće se primjenjuje u kontekstu fiksnih zuba unutar 24 sata. Najpoznatiji takav koncept je All-on-4, kod kojeg se cijeli zubni luk nadomješta protetskim radom fiksiranim na četiri strateški raspoređena implantata. Njegov širi i individualiziraniji razvoj predstavlja koncept All-on-X, pri čemu „X” označava da broj, raspored i vrsta implantata nisu unaprijed zadani, nego se prilagođavaju anatomiji i kliničkoj situaciji pacijenta.

Kod trenutačnog opterećenja na implantate se isti dan ili unutar 24 sata od njihove ugradnje postavljaju privremeni fiksni zubi. Time se implantati opterećuju i međusobno povezuju u biomehaničku cjelinu. Privremeni fiksni zubi nose se tijekom približno tri mjeseca oseointegracije, nakon čega se zamjenjuju trajnim fiksnim protetskim radom. Sustavni pregled All-on-4 koncepta izvijestio je o preživljenju implantata iznad 99 posto nakon više od dvije godine, uz napomenu autora da kvaliteta dostupnih studija još ima ograničenja (Soto-Penaloza i sur., 2017).

U Ortoimplant DENTAL SPA ovaj pristup posebno je važan i kod pacijenata s izrazitim nedostatkom čeljusne kosti, kod kojih ugradnja klasičnih implantata nije moguća. Tada koristimo potencijal kosti viših anatomskih regija glave, poput jagodične kosti, Z-pointa uz nosnu šupljinu ili pterigomaksilarnog područja uz bazu lubanje, primjenjujući napredne implantološke tehnike poput transnazalnih, zigomatičnih, transsinusnih i pterigoidnih implantata.

Upravo liječenje zahtjevnih slučajeva bezubosti i izrazite atrofije čeljusne kosti predstavlja specifičnu nišu implantološkog djelovanja Ortoimplant DENTAL SPA. Kada klasična implantologija zbog izrazitog nedostatka kosti ne pruža mogućnost fiksnog rješenja, napredne implantološke tehnike omogućuju nam da u velikom broju slučajeva pronađemo drugo sigurno koštano sidrište. Koju ćemo tehniku te koji broj, vrstu i raspored implantata primijeniti određuju individualna anatomija pacijenta i plan budućeg fiksnog protetskog rada. Ne prilagođavamo pacijenta konceptu All-on-4. All-on-X prilagođavamo anatomiji pacijenta.

Tko je dobar kandidat, a tko nije

Trenutačno opterećenje nije univerzalno primjenjivo, a odluka o njegovoj primjeni uvijek se temelji na individualnoj kliničkoj procjeni. Prikladnost ovisi o nekoliko čimbenika koje procjenjujemo tijekom dijagnostike i zahvata:

• gustoća i količina kosti na mjestu ugradnje, jer mekša kost teže osigurava potrebnu primarnu stabilnost
• postignuti zakretni moment i stabilnost implantata procijenjeni tijekom samog zahvata
• navika škrgutanja zubima (bruksizam), koja povećava opterećenje na privremeni rad
• opće zdravstveno stanje, pušenje i drugi čimbenici koji mogu utjecati na cijeljenje
• spremnost pacijenta da se tijekom oseointegracije pridržava prilagođene prehrane i dogovorenih kontrola

U Ortoimplant DENTAL SPA trenutačno opterećenje standardni je dio All-on-X protokola, pa pacijenti u pravilu dobivaju privremene fiksne zube isti dan ili unutar 24 sata od zahvata. Iznimno rijetko, u specifičnim i klinički posebno zahtjevnim situacijama, individualni anatomski i biološki uvjeti mogu zahtijevati drugačiji pristup. Ako primarna stabilnost implantata ne omogućuje sigurno trenutačno opterećenje, ne forsiramo ga. Implantat tada ostavljamo da sraste s okolnom kosti bez neposrednog opterećenja, a fiksni protetski rad postavljamo kasnije. To nije korak unazad, to je odluka u korist trajnosti.

Što možete očekivati nakon zahvata

Privremeni fiksni zubi nose se tijekom oseointegracije, približno tri mjeseca. U tom razdoblju pratimo cijeljenje kosti i oblikovanje mekih tkiva. Nakon završetka predviđenog razdoblja oseointegracije i kontrole, privremeni rad zamjenjujemo trajnim fiksnim protetskim radom, individualno izrađenim za optimalnu funkciju i estetiku.

Kod koncepta novih fiksnih zuba u jednom danu u Ortoimplant DENTAL SPA, uz lokalnu anesteziju protokolarno primjenjujemo potenciranu analgosedaciju pod nadzorom anesteziologa, uz intravenoznu primjenu lijekova i suplementaciju prema individualnim potrebama pacijenta. Lokalna anestezija osigurava da tijekom zahvata pacijent ne osjeća bol, dok analgosedacija uklanja strah i neugodu te omogućuje da ovakav, često opsežan implantološki zahvat pacijent praktično prespava i najčešće ga se malo ili uopće ne sjeća.

DENTAL SPA tretmani prate pacijenta prije, tijekom i nakon zahvata, s ciljem pripreme i potpore organizmu, ugodnijeg iskustva terapije te stvaranja povoljnih uvjeta za cijeljenje i procese važne za oseointegraciju. Ovisno o individualnim potrebama pacijenta, uključuju limfnu drenažu, intravenoznu suplementaciju, ozonoterapiju, hiloterapiju, magnetoterapiju te, prema indikaciji, hiperbaričnu oksigenoterapiju.

Najvažnije je razumjeti da brzina nije trik. Novi zubi u jednom danu rezultat su pažljive selekcije, preciznog planiranja i mjerljivih uvjeta pri ugradnji. Kad su ti uvjeti zadovoljeni, pacijent kući odlazi s fiksnim zubima.

Česta pitanja