Nadogradnja kosti ili implantati bez nje: trebate li sinus lift?

Kad u stražnjem dijelu gornje čeljusti nema dovoljno visine kosti za implantat, prvi odgovor koji pacijenti obično čuju je sinus lift, odnosno podizanje dna sinusa uz nadogradnju kosti. To je provjeren zahvat, ali nije jedini put. Kod dijela pacijenata isti se cilj, fiksni zub koji dobro drži, postiže i bez ijedne faze nadogradnje. Pitanje zato nije “koja je metoda bolja”, nego “koja je metoda prava za vašu kost”. U ovom tekstu objašnjavamo kada sinus lift ima smisla, kada se može izbjeći i po čemu se ta odluka donosi.

Zašto se sinus lift uopće predlaže

Iznad korijena stražnjih gornjih zuba nalazi se maksilarni sinus, zračna šupljina obložena tankom sluznicom. Kad se zub izgubi, kost na tom mjestu s vremenom nestaje, a dno sinusa se postupno spušta prema grebenu. Rezultat je premalo visine da bi standardni implantat imao siguran oslonac.

Sinus lift rješava upravo taj manjak visine. Kroz mali pristup podiže se sluznica dna sinusa, a ispod nje se postavlja koštani nadomjestak koji s vremenom postane vlastita kost pacijenta. Kod umjerenog manjka to se često radi kroz samo ležište implantata (transkrestalni pristup), a kod većeg manjka kroz bočni prozor u kosti (lateralni pristup). Nakon toga slijedi razdoblje cijeljenja prije nego kost može nositi opterećenje.

Kada nadogradnja kosti ima smisla

Sinus lift nije zaobilaznica ni loš izbor. Kod umjerenog i lokaliziranog manjka kosti riječ je o predvidljivom zahvatu s vrlo dobrim dugoročnim rezultatima. Opsežan sistematski pregled Pjetursson i suradnika pokazao je da je ugradnja implantata uz podizanje dna sinusa pouzdana metoda: uz hrapave površine implantata i pokrivanje bočnog prozora membranom prijavljena je stopa preživljavanja implantata do 98,3 posto nakon tri godine.¹

Nadogradnju obično predlažemo kada je manjak kosti umjeren, kada je preostala kost dobre kvalitete i kada je cilj vratiti prirodni oblik grebena na tom mjestu. U tim slučajevima dodatno vrijeme cijeljenja isplati se stabilnošću koju kasnije dobijete. Najčešće komplikacije sinus lifta, poput probijanja sluznice ili prolazne otekline, u iskusnim su rukama rijetke i obično lako rješive.

Kada se sinus lift može izbjeći

Kod pacijenata koji žele manje faza, kraće liječenje ili kojima je nadogradnja iz nekog razloga rizična, postoji nekoliko pristupa koji zaobilaze podizanje sinusa. Ideja je zajednička: umjesto da se gradi nova kost ondje gdje je nema, implantat se sidri u kost koja je ostala čvrsta.

• Kratki implantati. Umjesto da se prvo naraste visina pa ugradi dulji implantat, ugrađuje se kraći implantat u postojeću kost. Sistematski pregled i meta-analiza Cruza i suradnika usporedili su kratke implantate s duljim implantatima uz sinus lift i nisu našli značajnu razliku u preživljavanju ni u gubitku rubne kosti, uz manje bioloških komplikacija kod kratkih implantata.² Za pacijenta to znači manje kirurgije i kraći put do zuba, kad su uvjeti prikladni.
• Pterigoidni implantati. Postavljaju se koso i sežu u čvršću kost u stražnjem, pterigoidnom dijelu gornje čeljusti, pa u brojnim slučajevima daju oslonac za stražnji dio mosta bez podizanja sinusa.
• Transnazalni implantati. Kod izraženog manjka kosti u gornjoj čeljusti u odabranim slučajevima koriste specifično anatomsko područje uz nosnu šupljinu, tzv. Z-točku, kao čvrsto koštano sidrište za implantat.
• Transsinusni implantati. U odabranim slučajevima implantat se postavlja putanjom kroz područje maksilarnog sinusa kako bi se iskoristilo dostupno koštano sidrište, bez klasičnog sinus lifta i nadogradnje kosti.
• Zigomatični (Zygoma) implantati. Kod izražene atrofije cijele gornje čeljusti oslonac se traži u jagodičnoj kosti, koja obično ostaje očuvana. Sistematski pregled Solà Pérez i suradnika izvijestio je o kumulativnoj stopi uspješnosti zigomatičnih implantata od 96,1 posto u razdoblju duljem od pet godina.³

Ove tehnike ne poništavaju vrijednost sinus lifta. One samo znače da manjak kosti sam po sebi nije razlog da fiksni zubi budu nemogući.

Po čemu se donosi odluka

Odluka između nadogradnje kosti i pristupa bez nje ne ovisi o tome što “zvuči lakše”, nego o mjerljivim stvarima: koliko je kosti ostalo po visini i širini, kakva je njena kvaliteta, gdje prolaze živci i kako je smješten sinus. Zato je 3D snimka (CBCT) polazište svake ozbiljne procjene. Na njoj se vidi ono što se na običnoj panoramskoj snimci i pregledu ne može pouzdano izmjeriti.

U našoj procjeni gledamo i širu sliku: vaše opće zdravlje, navike poput pušenja, stanje sinusa i to koliko brzo želite doći do fiksnog rješenja. Kod nas je prvi pregled besplatan, a plan radimo na temelju CBCT snimke. Za anksiozne pacijente i dulje zahvate na raspolaganju je analgosedacija, tijekom koje pacijent može biti opušten i pospan, a kod dublje analgosedacije zahvat praktički prespavati. Oporavak podržavamo i pomoću DENTAL SPA tretmana, pa kod opsežnijih zahvata cijeljenju pomažemo metodama poput hiperbarične oksigenoterapije i ozonoterapije, uz jasne upute za postoperativnu njegu.

Pošten zaključak je jednostavan: cilj nije izbjeći sinus lift pod svaku cijenu, ni raditi ga automatski. Cilj je odabrati sigurniji i predvidljiviji put do zuba koji dobro drži. Ponekad je to nadogradnja kosti (augmentacija), ponekad primjena posebnih vrsta implantata kojima zaobilazimo potrebu za nadogradnjom kosti, a najčešće se to pouzdano vidi tek na snimci.

Česta pitanja