Rekli su vam da ne možete implantate? Evo što je ipak moguće

Puno pacijenata javi nam se s istim problemom: rečeno im je da za njih implantati ne dolaze u obzir. Obično je razlog nedostatak kosti. Nakon dugogodišnjeg nošenja proteze, nakon parodontoze ili nakon što su zubi izvađeni prije mnogo godina, greben se povuče i istanji. Klasičan implantat treba dovoljno kosti da se u nju usidri, pa je zaključak “nema se u što ugraditi” na prvi pogled logičan. Ali on vrijedi samo za jednu tehniku. Potencijal za sigurno koštano sidrište postoji i u drugim, višim anatomskim regijama glave, a tada primjenjujemo rijetko dostupne napredne implantološke tehnike.

Zašto “nema dovoljno kosti” nije kraj priče

Kad resorpcija, odnosno povlačenje čeljusne kosti, uznapreduje, u gornjoj čeljusti dno maksilarnog sinusa može se spustiti nisko, a preostali sloj kosti ispod njega postati pretanak za ugradnju standardnih implantata. Dugo je jedan od glavnih odgovora bila augmentacija: podizanje dna sinusa, tzv. sinus lift, presađivanje ili nadogradnja kosti, mjeseci čekanja da koštani transplantat ili koštani nadomjestak srastu s vlastitom kosti pacijenta, pa tek onda procjena mogućnosti ugradnje implantata, implantacija i čekanje srastanja implantata s kosti, odnosno oseointegracije. Za dio pacijenata to je i dalje dobar put. Za druge to znači više zahvata, dulje trajanje terapije i manju predvidljivost pojedinih koraka terapije, uključujući mogućnost da augmentirano područje ne zacijeli ili se ne integrira u očekivanoj mjeri.

Ono što se u međuvremenu promijenilo jest da postoje tehnike koje zaobilaze potrebu za nadogradnjom kosti. Umjesto da mjesecima stvaramo novo ležište za implantat, sidrimo implantate u drugim anatomskim regijama koje mogu pružiti čvrsto koštano uporište čak i kada je čeljusni greben izrazito resorbiran. To je razlog zašto rečenica “vama se ne može” često znači samo da klinika koju ste posjetili te tehnike ne radi.

Gdje pronalazimo uporište za implantat kada kosti čeljusnog grebena nema dovoljno

Kod izražene atrofije čeljusti pristup ovisi o tome radi li se o gornjoj ili donjoj čeljusti te gdje se nalazi preostala kost koja može pružiti sigurno sidrište implantatu.

Kod izražene atrofije gornje čeljusti možemo koristiti različita anatomska uporišta izvan samog zubnog grebena:

• Zigomatični implantati idu koso kroz područje nekadašnjih zuba i sidre se u jagodičnu, odnosno zigomatičnu kost. Ta je kost gusta i pruža čvrsto sidrište čak i kada je čeljusni greben izrazito resorbiran.
• Pterigoidni implantati uporište pronalaze u stražnjem dijelu gornje čeljusti, u pterigomaksilarnom području. Time možemo iskoristiti čvrsto koštano sidrište bez potrebe za klasičnim sinus liftom i nadogradnjom kosti.
• Transnazalni implantati koriste specifično anatomsko područje uz nosnu šupljinu, tzv. Z-točku, kao čvrsto koštano sidrište u prednjem dijelu gornje čeljusti.
• Transsinusni implantati koriste posebno planiranu putanju kroz područje maksilarnog sinusa kako bi se iskoristilo dostupno koštano sidrište bez klasične nadogradnje kosti.

Kod izražene atrofije donje čeljusti primjenjujemo drugačije strategije. Kada za to postoji pravilna indikacija, rješenje mogu biti individualizirani subperiostalni implantati, kratki i ultrakratki implantati, a u pojedinim slučajevima i napredne kirurške tehnike lateralizacije ili transpozicije donjeg alveolarnog živca (IAN). Tim se tehnikama živac pažljivo pomiče kako bi se omogućila ugradnja implantata u raspoloživu kost.

Važno je naglasiti da ove tehnike nisu međusobno zamjenjive mogućnosti između kojih se proizvoljno bira. Svaka ima svoju jasnu indikaciju, a odabir ovisi o individualnoj 3D anatomiji pacijenta, količini i kvaliteti raspoložive kosti, položaju važnih anatomskih struktura i biomehaničkom planu budućeg fiksnog rada.

Sve ove tehnike mogu bit i dio šireg, All-on-X pristupa, u kojem broj, vrstu, položaj i nagib implantata prilagođavamo anatomiji pacijenta i planu budućeg fiksnog rada. Metoda se mora prilagoditi pacijentu, a ne pacijent metodi.

Radi li to zaista, ili je to eksperiment

Razumljivo je pitati koliko su te rjeđe tehnike pouzdane. Nisu novost i nisu improvizacija. Zigomatične implantate prati opsežna literatura. Sistematski pregled iz 2022. godine, koji je obuhvatio 196 objavljenih radova, izvijestio je o kumulativnoj uspješnosti od 96,1 posto i nakon više od pet godina praćenja, uz blagi pad tijekom prvog desetljeća.1 To su brojke usporedive s klasičnim implantatima, samo za znatno teže polazište.

Pterigoidni implantati imaju sličnu podlogu. Sistematski pregled iz 2024. analizirao je preko tri tisuće takvih implantata i izračunao desetogodišnju kumulativnu uspješnost od 92,5 posto, uz napomenu da se većina neuspjeha dogodi u prvoj godini.2 Nagnuti implantati, koji su temelj All-on-4 pristupa, u meta-analizi iz 2021. pokazali su preživljavanje od 99,4 posto, bez statistički značajne razlike u odnosu na uspravno postavljene implantate, uz zaključak da nagib omogućuje liječenje atrofične čeljusti bez složene augmentacije.3 Usporedni pregledi graftless rješenja potvrđuju da i zigomatični i subperiostalni pristup postižu visoke stope preživljavanja kod teške atrofije, pa izbor ovisi o anatomiji i cilju liječenja.4

Ključno je tko ih izvodi. To su zahtjevni zahvati koji traže iskustvo i precizno planiranje. Kod nas svaki takav slučaj planira dr. Zdenko Trampuš, s više od 35 godina kliničkog iskustva u implantologiji.

Kako izgleda drugo mišljenje kod nas

Prvi pregled kod nas je besplatan i njegova je jedina svrha odgovoriti na vaše pitanje pošteno i precizno. U sklopu pregleda radimo kompletnu RTG dijagnostiku, uključujući 2D ortopan i 3D CBCT, koji nam omogućuje trodimenzionalni prikaz čeljusti i pokazuje gdje je kost ostala gusta, a gdje se povukla. Tek na temelju kliničkog pregleda, analize zagriza, međučeljusnih odnosa i kompletne digitalne RTG dijagnostike možemo reći je li neko od navedenih uporišta primjenjivo u vašem slučaju.

Ponekad je odgovor da je klasičan put ipak najbolji. Ponekad upravo napredne, rijetko dostupne implantološke tehnike koje primjenjujemo omogućuju da pronađemo rješenje i pacijentima kojima je prethodno rečeno da implantati nisu mogući. Upravo zato drugo mišljenje može vratiti nadu pacijentima koji su vjerovali da za njih više nema mogućnosti za fiksne zube. Ono što ne radimo jest davanje obećanja prije pregleda i dijagnostike.

A ako se bojite zahvata

Strah od stomatologa čest je razlog zbog kojeg pacijenti odgađaju liječenje, a za to vrijeme gubitak kosti može dalje napredovati. Za anksiozne pacijente analgosedaciju možemo primijeniti prema individualnoj procjeni, dok je kod većih i zahtjevnijih implantoloških i oralnokirurških zahvata potencirana intravenska analgosedacija dio našeg protokola.

Dubina analgosedacije prilagođava se pacijentu i zahvatu, od pliće sedacije, tijekom koje pacijent samostalno diše, surađuje i prati upute, ali ne osjeća strah i napetost, gubi osjećaj za protok vremena i zahvata se najčešće malo ili uopće ne sjeća, do duboke sedacije, tijekom koje pacijent zahvat praktički prespava. Cijelo vrijeme vitalne funkcije kontinuirano nadzire liječnik specijalist anesteziologije.

Zahvaljujući kombinaciji lokalne anestezije, potencirane intravenske analgosedacije i preemptivne analgezije, zahtjevni implantološki zahvati u pravilu prolaze bez boli, uz nastojanje da pacijentu tijekom cijelog postupka osiguramo maksimalnu razinu komfora.

Dodatnu podršku pružaju individualno prilagođeni DENTAL SPA tretmani koji prate pacijenta prije, tijekom i nakon zahvata. Prije operacije provodimo limfnu drenažu, tijekom zahvata ozonoterapiju i intravensku suplementaciju vitamina, minerala i aminokiselina, a nakon zahvata magnetoterapiju torzijskim poljima te, kada je indicirano, hiperbaričnu oksigenoterapiju (HBOT). Cilj je podržati cijeljenje, oporavak i procese važne za oseointegraciju.

Zaključna misao

Ako vam je rečeno da za vas implantati ne dolaze u obzir zbog nedostatka kosti, vrijedi provjeriti je li to konačan sud o vašoj anatomiji ili granica dostupnih implantoloških tehnika. Razlika može biti velika.

U Ortoimplant DENTAL SPA posebno se bavimo upravo zahtjevnim slučajevima te primjenjujemo napredne i rijetko dostupne implantološke tehnike kojima možemo pronaći uporište i kod izrazite atrofije čeljusne kosti. Ne obećavamo rješenje prije pregleda, ali pacijentima kojima je prethodno rečeno da implantati nisu mogući drugo stručno mišljenje, uz klinički pregled i kompletnu 2D i 3D dijagnostiku, može vratiti nadu i otvoriti mogućnosti za fiksne zube za koje nisu znali da postoje.

Česta pitanja