Vodič kroz 6 vrsta dentalnih implantata

Izbor dentalnih implantata ključan je korak u obnavljanju zubne funkcije i estetike kod pacijenata koji su izgubili jedan zub, više zubi ili imaju potpuno bezubu čeljust. Ne postoji jedno rješenje koje odgovara svima. Vrsta implantata bira se prema količini i kvaliteti kosti, položaju izgubljenih zubi, općem zdravlju i očekivanjima svakog pacijenta.

U ovom vodiču objašnjavamo šest vrsta implantata koje koristimo u Ortoimplant DENTAL SPA u Zagrebu, uključujući i rjeđe tehnike namijenjene pacijentima s izraženim gubitkom kosti. Cilj teksta je da razumijete razlike i logiku odabira. Konačnu odluku uvijek donosimo zajedno, nakon detaljnog pregleda i CBCT snimke, u razgovoru s dr. Zdenkom Trampušem, DDS.

Napomena: ovaj tekst je opća informacija i ne zamjenjuje klinički pregled ni individualnu preporuku. Terapija se planira za svakog pacijenta posebno.

1. Endostealni (endostealni) implantati

Endostealni implantati najčešća su vrsta implantata i za većinu pacijenata predstavljaju standardno rješenje. Riječ je o titanskim ili cirkonijskim vijcima koji se ugrađuju u čeljusnu kost, gdje kroz proces oseointegracije srastu s kosti i postaju stabilan nosač za krunicu, most ili protezu.

Za ovu vrstu implantata postoje dugoročni klinički podaci. Sustavni pregled i meta-analiza suvremenih endostealnih implantata pokazali su procijenjeno desetogodišnje preživljenje na razini implantata od približno 96,4 posto.¹ To su rezultati pod povoljnim uvjetima i uz redovito održavanje, a stvarni ishod ovisi o kvaliteti kosti, oralnoj higijeni i navikama poput pušenja. Preduvjet za endostealni implantat je dovoljno kosti; kada je nema, biramo neku od tehnika opisanih niže ili razmatramo augmentaciju kosti.

2. Mini i mikro implantati

Mini ili mikro implantati imaju manji promjer, otprilike od 1,8 do 3 milimetra. Koriste se u situacijama s ograničenim prostorom, za stabilizaciju pokretne proteze ili kao privremeno sidrište u nekim ortodontskim postupcima. Zbog manjih dimenzija ugradnja je često manje invazivna, no oni nisu zamjena za standardni implantat u svakoj indikaciji. Odabir ovisi o tome što se nadograđuje i koliko opterećenja mjesto mora podnijeti.

3. All-on-4 i All-on-6

All-on-4 i All-on-6 su metode kojima se cijeli zubni luk nosi na četiri, odnosno šest implantata. Umjesto zasebnog implantata za svaki zub, na strateški raspoređene implantate postavlja se fiksni most. Kod velikog broja pacijenata privremeni fiksni zubi mogu se postaviti brzo nakon zahvata, u pravilu unutar 24 sata, što skraćuje razdoblje bez zubi.

Metoda ima dobru podlogu u literaturi. Sustavni pregled All-on-4 koncepta izvijestio je o visokim stopama preživljenja implantata, s vrijednostima koje u dugoročnom praćenju ostaju iznad 94 posto.² Treba znati da uz visoku uspješnost postoje i tehničke komplikacije proteze koje se s vremenom mogu javiti, pa je redovita kontrola dio odgovorne terapije. All-on-4 i All-on-6 osobito su prikladni za bezubu ili gotovo bezubu čeljust, a što je bolji izbor u pojedinom slučaju procjenjuje se prema kosti i zagrizu. All-on-4 i All-on-6

4. Zygoma (zigomatični) implantati

Zygoma implantati su duži implantati, u nekim slučajevima do oko 60 milimetara, koji se ne sidre u čeljusnu kost nego u jagodičnu kost. Namijenjeni su pacijentima s izraženim gubitkom kosti gornje čeljusti, kod kojih klasičan implantat nema dovoljno uporišta. Koncept je razvio prof. Per-Ingvar Brånemark, pionir moderne implantologije.

Za osobe s teškom atrofijom gornje čeljusti ovo je često rješenje koje omogućuje fiksne zube bez opsežne nadogradnje kosti. Sustavni pregled izvijestio je o kumulativnim stopama uspješnosti koje ostaju iznad 96 posto i nakon više od pet godina praćenja.³ Riječ je o zahtjevnoj tehnici koja traži iskustvo i preciznu dijagnostiku, pa je planiranje na temelju CBCT snimke ovdje posebno važno. Zygoma implantati

5. Pterygoidni implantati

Pterygoidni implantati sidre se u pterigoidnu regiju u stražnjem dijelu gornje čeljusti. Kod pacijenata kojima nedostaje kost u toj zoni oni mogu biti alternativa podizanju sinusa (sinus lift), jer omogućuju uporište bez zahvata na sinusu. Kao i kod Zygoma implantata, ključni su iskustvo tima i pažljivo planiranje položaja.

6. Subperiostalni implantati

Subperiostalni implantati razlikuju se od svih prethodnih po tome što se ne ugrađuju u kost. Radi se o metalnom okviru koji se postavlja na površinu kosti, ispod sluznice, i izrađuje se individualno za svakog pacijenta prema njegovoj anatomiji. Ova tehnika dolazi u obzir kada je kosti premalo za ugradnju unutar čeljusti, a druge opcije nisu prikladne. Zbog specifičnosti, izrada i planiranje temelje se na detaljnim 3D snimkama.

Kako biramo pravu vrstu implantata

Nijedna vrsta implantata nije univerzalno bolja od druge. Endostealni implantat je logičan izbor kada ima dovoljno kosti. Kod bezube čeljusti razmatramo All-on-4 ili All-on-6. Kada je gubitak kosti u gornjoj čeljusti izražen, u obzir dolaze Zygoma ili pterigoidni implantati, a subperiostalni okvir kada ugradnja u kost nije moguća. O uspjehu i trajnosti terapije, uz odabir metode, presudno odlučuju precizna dijagnostika, kirurško iskustvo i redovito održavanje nakon zahvata.

Kod nas se planiranje oslanja na vođenu implantologiju i CBCT snimku, a za pacijente s izraženim gubitkom kosti nudimo i rjeđe tehnike koje nisu dostupne u svakoj ordinaciji. vođena implantologija i CBCT dr. Zdenko Trampuš

Česta pitanja