Parodontologija: kako sačuvati zube dugoročno

Većina zuba koje ljudi izgube u odrasloj dobi ne propadne zbog karijesa, nego zbog bolesti potpornog tkiva oko zuba. Parodontitis dugo napreduje bez jasne boli, a kad se primijeti, kost oko korijena već je oštećena. Dobra vijest je da se, kad se prepozna na vrijeme i redovito prati, vlastite zube može zadržati desetljećima. O tome je ovaj tekst.

Što je parodontitis i zašto radi tiho

Zub ne stoji u čeljusti sam za sebe. Drži ga potporni aparat: desni, tanki sloj vezivnog tkiva i kost. Parodontitis je kronična upala tog aparata, koju pokreće bakterijski plak nakupljen uz rub desni i ispod njega. Upala postupno razgrađuje kost koja drži korijen. Kad kosti nestane dovoljno, zub se počne klimati, a na kraju ispada ili ga treba izvaditi.

Podmuklost bolesti je u tome što rijetko boli. Za razliku od karijesa koji zna probosti, parodontitis obično daje blage, lako zanemarive znakove. Zato ga se često otkrije kasno. Teški oblik parodontitisa nije rijetka pojava: prema velikoj analizi globalnog opterećenja bolestima, uznapredovali parodontitis šesta je najčešća bolest na svijetu i pogađa oko 743 milijuna ljudi, uz udio od otprilike 11 posto odraslih.¹

Rani znakovi koje ne treba otpisati

Krv u umivaoniku nakon pranja zuba nije normalna. To je najčešće prvi znak da su desni upaljene. Ljudi je godinama tumače kao “malo su mi osjetljive desni” i tu je propuštena prilika, jer se u toj ranoj fazi (gingivitis) stanje još može potpuno povući.

Obratite pozornost na sljedeće:

• desni koje krvare pri pranju zuba ili čišćenju koncem,
• crvene, natečene ili osjetljive desni,
• uporan loš zadah ili loš okus u ustima,
• povlačenje desni, zbog čega zubi izgledaju dulje,
• zubi koji se pomiču, klimaju ili su se razmaknuli.

Klimanje zuba i razmicanje spadaju već u kasnije znakove. Ako ih primijetite, pregled ne treba odgađati.

Kako se postavlja dijagnoza

Parodontitis se ne procjenjuje pogledom. Ključni alat je parodontna sonda, tanki mjerni instrument kojim se nježno izmjeri dubina žlijeba između zuba i desni. Zdrav žlijeb plitak je, do otprilike tri milimetra. Dublji džepovi znače da se pričvrsak odvojio od korijena i da je tkivo ispod ugroženo. Uz to bilježimo krvarenje pri sondiranju, povlačenje desni i pomičnost zuba.

Rendgenska snimka pokazuje ono što se ne vidi: razinu kosti oko svakog korijena. Usporedbom više mjernih mjesta na svakom zubu dobiva se karta stanja, iz koje se vidi je li bolest lokalna ili zahvaća cijela usta te koliko je uznapredovala. Tek na temelju te slike ima smisla govoriti o planu. Prvi pregled u našoj ordinaciji je besplatan, a ozbiljna procjena stanja desni njegov je redovan dio.

Liječenje: od čišćenja do stabilizacije

Temelj liječenja nije kirurgija, nego temeljito mehaničko uklanjanje plaka i kamenca, i to iznad i ispod ruba desni. Taj se postupak stručno zove struganje i poravnavanje korijena (na engleskom scaling and root planing), a cilj mu je ukloniti bakterijski biofilm s površine korijena da bi se upala smirila i tkivo počelo cijeliti. Za dublje džepove izvodi se u lokalnoj anesteziji, često u više navrata.

Koliko to pomaže? Sistematski pregled i meta-analiza objavljeni u časopisu Američkog stomatološkog udruženja pokazali su da nekirurško struganje i poravnavanje korijena u prosjeku donosi oko pola milimetra dobitka kliničkog pričvrska, mjereno najmanje šest mjeseci nakon zahvata.² Zvuči malo, no na razini pojedinog zuba to je razlika između napredovanja bolesti i njezina zaustavljanja. Kod dijela pacijenata s dubokim džepovima ili složenom anatomijom korijena potrebni su i kirurški zahvati, kojima se pristupa džepovima koji se čišćenjem ne mogu doseći.

Zašto je održavanje presudno

Ovo je dio koji odlučuje sve, a najčešće se preskače. Parodontitis je kronična bolest. Aktivno liječenje je zaustavi, ali je ne izliječi jednom zauvijek. Bakterijski plak vraća se svakodnevno, pa se bez redovitog nadzora bolest tiho vrati.

Snaga redovitog održavanja vidi se u dugoročnim podacima. U jednoj studiji koja je pratila 154 pacijenta sklona parodontitisu kroz punih 30 godina, uz aktivno liječenje i dosljednu potpornu skrb izgubljeno je samo 5,1 posto zuba, od čega manji dio iz parodontnih razloga.³ Drugim riječima, ljudi s ozbiljnom bolešću zadržali su gotovo sve svoje zube tri desetljeća. Ključno nije bilo koju su metodu koristili, nego to što su ostali u strukturiranom programu održavanja.

Desni i ostatak tijela

Upala u ustima ne ostaje samo u ustima. Najbolje dokumentirana veza je ona s dijabetesom, i to u oba smjera: loše reguliran šećer pogoršava parodontitis, a neliječena upala desni otežava kontrolu glukoze. Sistematski pregled više meta-analiza zaključio je da liječenje parodontitisa dovodi do statistički značajnog, iako po veličini skromnog, poboljšanja HbA1c kod osoba s dijabetesom.⁴ Zdrave desni tako nisu samo pitanje zuba, nego dio šire slike zdravlja.

Što možete učiniti sami

Najveći dio posla odvija se kod kuće, svaki dan, u dvije minute. Profesionalno čišćenje uklanja ono što se nakupilo, ali sprječavanje novog plaka je na vama.

• Perite zube dvaput dnevno, mekom četkicom i tehnikom usmjerenom na rub desni.
• Čistite međuzubne prostore svaki dan, koncem ili interdentalnom četkicom. Karijes i parodontitis najčešće počinju baš ondje gdje četkica ne dopire.
• Ako pušite, znajte da pušenje jedan je od najjačih čimbenika koji ubrzavaju gubitak kosti i prikrivaju krvarenje kao rani znak.
• Ne preskačite kontrolne preglede, i onda kad vas ništa ne boli.

Zube je gotovo uvijek vrednije sačuvati nego zamijeniti. Kad se bolest desni prepozna na vrijeme i drži pod kontrolom, vlastiti zub ostaje najbolji mogući zub. Ako vam desni krvare ili ste primijetili neki od znakova iz ovog teksta, procjena stanja jednostavan je prvi korak.

Česta pitanja