Cirkonske krunice: jesu li najbolje rješenje

Cirkonij se posljednjih godina proglašava svojevrsnim zlatnim standardom u protetici, i to s dobrim razlogom. Ali riječ “najbolje” u stomatologiji rijetko ima jedan odgovor. Krunica koja je izvrstan izbor za kutnjak osobe koja škripi zubima nije nužno najbolji izbor za prednji zub kod pacijenta koji traži maksimalnu prirodnost. Ovaj tekst objašnjava što cirkonij stvarno nudi, gdje su njegove granice i kada ima smisla razmotriti drugi materijal.

Što je zapravo cirkonska krunica

Cirkonij (cirkonijev dioksid) je bijela keramika iznimne čvrstoće. Za razliku od starijih metalno-keramičkih krunica, nema metalne jezgre, pa nema ni tamnog ruba uz zubno meso koji se ponekad vidi nakon nekoliko godina. Krunica se najčešće glodanjem izrađuje iz jednog bloka po digitalnom nacrtu (CAD/CAM), što daje preciznu pasivnu prilagodbu na brušeni zub.

Postoje dvije osnovne izvedbe, i razlika je klinički važna:

• Monolitna krunica izrađena je u cijelosti od cirkonija, u jednom komadu. Nema sloja koji se može odlomiti.
• Fasetirana (obložena) krunica ima cirkonsku jezgru preko koje je nanesena porculanska obloga radi ljepšeg izgleda.

Koliko dugo traju: što kažu istraživanja

Cirkonij se dobro drži na dulje staze. U sistematskom pregledu i meta-analizi Pjeturssona i suradnika iz 2018., objavljenom u časopisu Clinical Oral Implants Research, petogodišnja stopa preživljavanja cirkonskih krunica na implantatima iznosila je 97,6 posto, a metalno-keramičkih 98,3 posto. Razlika je mala i klinički usporediva. Zanimljivo, cirkonske krunice imale su manje estetskih komplikacija od metalno-keramičkih, ali nešto više lomova samog materijala (oko 2,1 naspram 0,2 posto).

Taj podatak najbolje se čita zajedno s razlikom između dviju izvedbi. Kod fasetiranih krunica najčešći problem povijesno je bilo odlamanje (chipping) tanke porculanske obloge, dok jezgra ostaje netaknuta. Monolitna izvedba taj rizik uvelike uklanja, jer nema odvojenog sloja koji bi popustio. U preglednom radu Vijan iz 2024. u British Dental Journalu monolitni cirkonij opisan je kao izbor s izraženim prednostima za dugoročni uspjeh, osobito u bočnoj regiji i kod pacijenata s parafunkcijom (škripanje, stiskanje zuba).

Snaga: prednost, ali i stvar konteksta

Cirkonij je mehanički vrlo otporan. Prema narativnom pregledu Zaronea i suradnika iz 2019. u BMC Oral Health, njegova savojna čvrstoća kreće se otprilike od 500 do 1200 MPa, dok je kod litij-disilikatne staklokeramike u rasponu od oko 370 do 460 MPa. Za kutnjake i za pacijente kod kojih zagriz stvara velika opterećenja to je konkretna prednost. Zbog čvrstoće se cirkonska krunica može izraditi i tanja, pa je potrebno manje brušenja zdravog zubnog tkiva.

Sirova brojka o čvrstoći ipak ne znači da je “jači” uvijek i “bolji”. Na prednjim zubima estetika često nadvladava potrebu za maksimalnom čvrstoćom, a tu cirkonij ima svoju slabu točku.

Estetika: gdje cirkonij popušta, a gdje blista

Klasični cirkonij je relativno neproziran. Prema Zaroneu i suradnicima, propušta oko 25 posto svjetla, dok litij-disilikat ima približno 30 posto veću prozirnost. Prirodni zub ima određenu dubinu i “živost” jer svjetlo prolazi kroz caklinu, pa neprozirna krunica u prednjoj regiji ponekad izgleda pomalo plosnato ili preblijedo, osobito uz susjedne prirodne zube.

Tu razlika između izvedbi opet dolazi do izražaja. Za prednje zube često se bira ili fasetirani cirkonij (jezgra plus porculanska obloga radi dubine boje) ili litij-disilikat, koji mnogi smatraju estetski superiornijim u vidljivoj zoni. S druge strane, neprozirnost cirkonija zna biti prednost kada treba prekriti jako potamnjeli zub ili metalni nadogradak, jer bolje maskira podlogu. Noviji, prozirniji tipovi cirkonija (takozvani 5Y-PSZ) sužavaju estetski jaz, ali uz određeni pad mehaničke čvrstoće, pa se biraju promišljeno.

Trošenje suprotnih zuba: čest strah, uvjetan odgovor

Postoji uvriježena bojazan da tvrdi cirkonij “izjeda” zube s kojima se zagriza. Odgovor ovisi o obradi površine. Kada je cirkonij dobro ispoliran, prema dostupnim pregledima troši caklinu suprotnog zuba sporo i povoljno. Problem nastaje kada površina ostane hrapava, primjerice nakon što se krunica brušenjem prilagodi zagrizu pa se ne ispolira ponovno. Zato je zaglađivanje i ponovno poliranje nakon svake korekcije zagriza dio ispravnog protokola, a ne kozmetički detalj.

Kada cirkonij nije prvi izbor

Nekoliko situacija traži razmatranje alternativa:

• Pojedinačni prednji zub uz zahtjevnu estetiku. Litij-disilikat ili fasetirana izvedba često daju prirodniji dojam.
• Ljuskice (venire) i vrlo štedljivo brušenje. Za tanke ljuskice u vidljivoj zoni obično se biraju druge staklokeramike.
• Kada je moguća minimalno invazivna, adhezivno vezana restauracija koja ne traži izraženu čvrstoću cirkonija.

Vrijedi spomenuti i pojavu koju struka prati kod cirkonija: takozvano niskotemperaturno starenje, spontanu promjenu strukture materijala tijekom vremena. Njezina klinička važnost za trajnost krunica još nije jasno potvrđena, ali je jedan od razloga zašto se materijal i njegova obrada biraju pažljivo.

Kako tome pristupamo

U Ortoimplant DENTAL SPA u Zagrebu materijal biramo prema zubu i pacijentu, ne prema modi. Za bočne zube i pacijente koji stišću ili škripe zubima monolitni cirkonij je čest i pouzdan izbor. Za vidljivu prednju zonu razmatramo estetski povoljnije opcije kada procijenimo da će dati prirodniji rezultat. Digitalno planiranje i precizna izrada pomažu da krunica dobro sjedne i da se sačuva što više zdravog tkiva. Prvi pregled kod nas je besplatan, a plan uvijek dogovaramo zajedno s vama.

Jesu li onda najbolje rješenje

Cirkonske krunice su izvrstan izbor za velik dio slučajeva, posebno tamo gdje su čvrstoća i dugotrajnost na prvom mjestu. Nisu univerzalno “najbolje” jer u vidljivoj zoni druga staklokeramika zna dati ljepši rezultat, a odabir izvedbe (monolitna ili fasetirana) mijenja i trajnost i izgled. Najbolja krunica je ona koja odgovara točno vašem zubu, zagrizu i očekivanjima, a to se najpouzdanije procjenjuje na pregledu.

Česta pitanja