Zubne krunice: vrste i odabir

Krunica je zapravo navlaka koja u cijelosti prekriva vidljivi dio zuba, vraća mu oblik, čvrstoću i izgled. Posežemo za njom kad je zub previše oštećen da bi ga plomba sigurno održala: nakon velike frakture, opsežnog karijesa, liječenja živca ili kad je zub jako istrošen. Krunicom se dovršava i rad na implantatu. Pacijenti nas najčešće pitaju istu stvar: koji materijal je najbolji. Poštenog kratkog odgovora nema, jer “najbolje” ovisi o tome koji zub se nadoknađuje, koliko je vidljiv, koliko snažno grizete i što očekujete od estetike.

U ovom tekstu prolazimo kroz glavne vrste krunica, njihove prednosti i ograničenja te kroz logiku po kojoj u praksi biramo. Cilj je da razgovor u ordinaciji krene s razumijevanjem, a ne s pukim popisom naziva.

Od čega se krunica radi: pregled materijala

Materijali za krunice grubo se dijele u tri skupine: metal-keramika, potpuna keramika (bez metala) i, sve rjeđe, puni metal. Svaka skupina ima svoje mjesto.

Metal-keramika (PFM)

Desetljećima je metal-keramička krunica bila standard. Sastoji se od metalne kapice preko koje se peče sloj keramike. Metal daje čvrstoću, keramika izgled. Takve krunice imaju dugu i dobro dokumentiranu povijest: velik sistematski pregled procijenio je njihovo petogodišnje preživljenje na oko 95,6 posto, što je referentna vrijednost s kojom se uspoređuju noviji materijali.

Slaba točka metal-keramike je estetika na rubu desni. S vremenom se katkad vidi tamna crta uz desni, a metalna jezgra ne propušta svjetlost kao prirodni zub, pa krunica u prednjoj regiji zna djelovati “gluho”. Zbog toga danas metal-keramiku sve češće zamjenjujemo bezmetalnim rješenjima, osobito u estetskoj zoni.

Cirkonij-oksidna keramika (cirkonij)

Cirkonij je vrlo čvrsta bijela keramika. Podnosi velika opterećenja, pa je logičan izbor za kutnjake i za slučajeve gdje pacijent snažno stišće ili škripi zubima. Krunica može biti izrađena na dva načina: monolitno, dakle iz jednog komada cirkonija, ili tako da se na cirkonijsku jezgru nanese estetski sloj obložne keramike (fasetirani cirkonij).

Ta razlika nije kozmetička sitnica. Obložni sloj keramike može se okrhnuti (fenomen “chippinga”), dok monolitna izrada tu slabost uklanja jer nema tankog sloja koji bi otpao. Novija meta-analiza pokazala je da monolitne cirkonijske i monolitne litij-disilikatne krunice imaju značajno manje lomova i okrhnuća keramike od fasetiranih inačica. Petogodišnje preživljenje monolitnog cirkonija u istom radu iznosi oko 96,8 posto. Cijena čvrstoće je izgled: stariji, potpuno neprozirni cirkonij zna djelovati previše bijelo i plosnato, no novije generacije transparentnijeg cirkonija tu su razliku znatno smanjile.

Litij-disilikat (staklokeramika)

Litij-disilikat je staklokeramika poznata po iznimnoj estetici. Propušta svjetlost slično prirodnoj caklini, pa u prednjim zubima daje najuvjerljiviji rezultat. Nije tako otporna na grubu silu kao cirkonij, ali za pojedinačne krunice rezultati su vrlo dobri: u spomenutoj meta-analizi monolitni litij-disilikat imao je najviše petogodišnje preživljenje među svim skupinama, oko 98,5 posto.

Ovaj materijal najčešće biramo za sjekutiće, očnjake i pretkutnjake, gdje se traži savršen sklad boje i prozirnosti. Za njega je važno da se lijepi (adhezivno cementira) na dobro pripremljen zub, jer se dio čvrstoće postiže upravo tom vezom.

Puni metal i zlato

Krunice od legura, uključujući zlatne, danas su rijetke i uglavnom ograničene na stražnje kutnjake koji se ne vide. Prednost im je izdržljivost i to što nježno postupaju prema suprotnom zubu pri žvakanju. Nedostatak je očit: boja. Većina pacijenata ih odbija iz estetskih razloga, pa ih spominjemo više radi cjelovitosti nego kao svakodnevni izbor.

Monolitno ili fasetirano

Uz sam materijal, jednako je važna izvedba. Monolitna krunica izrađena je iz jednog bloka keramike i nema obložnog sloja koji bi se mogao odvojiti. Fasetirana krunica ima čvrstu jezgru i preko nje estetski sloj koji majstor gradi da bi dobio dubinu boje.

Fasetirana izvedba može izgledati ljepše u zahtjevnim estetskim slučajevima, ali unosi rizik okrhnuća. Monolitna izvedba je robusnija. U praksi taj kompromis rješavamo po zubu: monolitni cirkonij straga, gdje je sila velika a estetski zahtjev manji, a litij-disilikat ili pomno fasetirana krunica sprijeda, gdje izgled presuđuje.

Kako zapravo biramo krunicu

Odabir nije popis materijala po kojem se ide redom, nego niz pitanja na koja odgovaramo zajedno s pacijentom.

• Položaj zuba. Prednji zubi traže estetiku, stražnji traže snagu. Zato litij-disilikat i transparentni cirkonij prevladavaju sprijeda, a čvršći cirkonij straga.
• Sila zagriza i škripanje zubima. Kod izraženog bruksizma dajemo prednost monolitnom cirkoniju i savjetujemo zaštitnu udlagu.
• Boja susjednih zuba. Ako su okolni zubi vrlo prozirni ili posebne nijanse, staklokeramika lakše postiže sklad.
• Stanje zuba nosača. Je li zub živ ili je liječen živac, koliko je zdrave strukture ostalo, kakva je desni. Sve to utječe i na materijal i na dizajn ruba krunice.
• Vrsta nosača. Krunica na vlastitom zubu i krunica na implantatu nisu ista situacija; kod implantata razmatramo i način učvršćenja te profil izlaska iz desni.

Vrijedi spomenuti jedan detalj koji pacijenti rijetko očekuju. Brušenje zuba za krunicu opterećenje je i za sam živac zuba. Sistematski pregledi bilježe gubitak vitaliteta pulpe kao jednu od mogućih bioloških komplikacija nakon izrade krunice, a fiksni radovi na živim zubima u pravilu preživljavaju bolje od onih na zubima bez živca. Zato štedljivo brušenje i zaštita živog zuba nisu tehnička sitnica, nego dio dugoročnog uspjeha.

Preciznost izrade i rub krunice

Materijal je samo pola priče. Krunica koja loše dosjeda na zub, ili čiji rub zadire preduboko pod desni, prije ili kasnije donosi nevolje: nakupljanje plaka, upalu desni, sekundarni karijes na spoju. Jedan sistematski pregled CAD/CAM krunica upravo je rubno obojenje i marginalne pojave istaknuo kao česte estetske komplikacije, što podsjeća koliko je precizan spoj krunice i zuba bitan.

U našoj praksi rad planiramo digitalno, a kod složenih slučajeva i implantata koristimo CBCT snimanje i vođenu izradu. To ne mijenja fiziku materijala, ali smanjuje pogreške u dosjedu i položaju, a upravo se na tim detaljima često lomi razlika između krunice koja traje petnaest godina i one koja popušta za pet.

Koliko krunica traje

Brojke o preživljenju koje smo naveli, od otprilike 95 do preko 98 posto na pet godina, ohrabruju, ali ih treba čitati trijezno. To su prosjeci iz kliničkih studija, a ne jamstvo za pojedini zub. Trajnost krunice manje ovisi o samom danu cementiranja, a više o onome što slijedi: redovitoj higijeni, kontrolama, zaštiti od škripanja i pravovremenom rješavanju sitnih problema prije nego što narastu.

Krunica ne štiti zub od karijesa na spoju s desni niti od parodontne bolesti. Zub ispod nje i dalje je živ dio usta o kojem treba brinuti. Dobro održavana kvalitetna krunica lako nadživi deset godina i više; zanemarena popušta znatno ranije, bez obzira na to od kojeg je materijala.

Što ponijeti na pregled

Ako razmišljate o krunici, na prvi pregled dođite s pitanjima o izgledu, o tome koliko snažno grizete i o dosadašnjim iskustvima s postojećim radovima. Prvi pregled kod nas je besplatan, a on je zapravo mjesto gdje se odabir materijala i pretvara iz teorije u konkretan plan za vaš zub. Za anksiozne pacijente i duže zahvate nudimo i analgosedaciju, blagu sedaciju koja rad čini mirnijim i ugodnijim.

Nema jednog materijala koji pobjeđuje u svim slučajevima. Postoji materijal koji je pravi za vaš konkretan zub, vaš zagriz i vaša očekivanja, a do njega se dolazi razgovorom i pregledom, ne katalogom.

Česta pitanja