Napredni parodontitis: kad čišćenje kamenca nije dovoljno

Mnogi pacijenti dođu k nama uvjereni da je jedan temeljit tretman čišćenja riješio problem. Krvarenje je stalo, zubi se čine čvršćima, a neugodan zadah je nestao. Kod ranih oblika bolesti to je često i dovoljno. No kad je parodontitis već uznapredovao, uklanjanje kamenca i zaglađivanje korijena čine tek prvi dio posla. Ovaj tekst objašnjava zašto, i što slijedi kada mjerenje pokaže da bolest još nije pod kontrolom.

Zašto početno čišćenje ponekad nije kraj priče

Nekirurška parodontna terapija, dakle subgingivalna instrumentacija koju kolokvijalno zovemo čišćenjem kamenca, uklanja plak, zubni kamenac i zaražene naslage s površine korijena. To je i dalje temelj svakog liječenja. Sistematski pregled i meta-analiza iz 2022. pokazala je koliko ta metoda može postići: udio zdravih mjesta s dubinom džepa do 3 mm porastao je u prosjeku s oko 39 na 64 posto, a udio dubokih džepova od 5 mm i više pao je s približno 28 na 12 posto (Citterio i sur., 2022).

Brojke zvuče ohrabrujuće, i jesu. Ali ista analiza pokazuje i drugu stranu: nakon takvog liječenja pacijentima je u prosjeku ostalo oko četrnaest mjesta s džepom dubljim od 5 mm. To su takozvani rezidualni džepovi, i upravo oni odlučuju hoće li bolest mirovati ili se tiho nastaviti.

Gdje je granica instrumenta

Problem je mehanički. Kad džep prijeđe dubinu od otprilike 5 mm, ručni i ultrazvučni instrumenti teže dopiru do dna, osobito oko višekorijenskih kutnjaka i u područjima gdje se korijeni granaju. Zaostane li i mali sloj naslaga ili zaražene površine, upala se održava. Zato u parodontologiji koristimo dvije jasne granice. Zatvaranje džepa znači dubinu sondiranja do 3 mm. Vrijednost do 5 mm smatra se rezultatom kod kojeg se kirurški zahvat najčešće može izbjeći. Sve iznad toga signalizira da početna terapija nije dosegla svoj cilj i da treba razmisliti o sljedećem koraku.

Kako izgleda uznapredovala bolest

Europska federacija za parodontologiju svrstava bolest u stadije. Stadiji III i IV označavaju teški parodontitis: gubitak pričvrsnog tkiva od 5 mm i više, resorpciju kosti koja seže u srednju trećinu korijena ili dublje te već izgubljene zube. Stadij IV nosi i dodatnu težinu, jer se tu pridružuju posljedice gubitka zuba i pomicanja preostalih, pa liječenje traži i funkcijsku obnovu zagriza (Herrera i sur., 2022).

U praksi to prepoznajemo po zubima koji se klimaju, po tome što se razmiču i mijenjaju položaj, po povlačenju desni i po gnojenju iz džepova. Kod takvih nalaza jedan ciklus čišćenja gotovo nikada nije dovoljan.

Terapija u koracima

Suvremeno liječenje slijedi logičan slijed koraka opisan u smjernicama za stadije I do III (Sanz i sur., 2020). Prvi korak usmjeren je na ponašanje: kontrolu plaka, tehniku pranja, prestanak pušenja i uklanjanje čimbenika koji zadržavaju naslage. Drugi korak je subgingivalna instrumentacija, ono što pacijenti zovu dubinskim čišćenjem. Nakon toga slijedi ponovna procjena, obično nakon dva do tri mjeseca.

Tek na tom ponovnom pregledu vidimo je li terapija uspjela. Ako su duboki džepovi zatvoreni, prelazimo na održavanje. Ako rezidualni džepovi ostanu, na redu je treći korak.

Kirurški korak: pristup dnu džepa

Treći korak podrazumijeva ponovljenu instrumentaciju ili parodontnu kirurgiju na mjestima koja se nisu smirila. Cilj nije agresija, nego pristup. Podizanjem malog režnja desni kirurg dobiva izravan pogled na korijen i može temeljito očistiti područja koja instrument zatvorenog džepa jednostavno ne doseže. Ovisno o nalazu, taj se korak izvodi na nekoliko načina:

• Pristupni režanj: desni se blago odmakne, korijen se očisti pod kontrolom oka, a tkivo se vraća i šije. Smanjuje dubinu džepa i olakšava kasnije održavanje.
• Resektivni zahvati: oblikovanje kosti i mekog tkiva tamo gdje je anatomija džepa nepovoljna.
• Regenerativni zahvati: kod određenih koštanih defekata koristimo membrane ili koštane nadomjestke da potaknemo obnovu izgubljenog potpornog tkiva.

Koji je zahvat prikladan ovisi o obliku defekta, položaju zuba i općem zdravlju pacijenta. To odlučujemo tek nakon detaljne analize, često uz CBCT snimku koja pokazuje trodimenzionalni oblik kosti.

Kad je bolest već uzela zube

Nekad pacijent dođe prekasno da bi se pojedini zubi spasili, ili preostali zubi više ne mogu nositi žvačnu funkciju. U takvim slučajevima liječenje parodontitisa i obnova zagriza idu ruku pod ruku. Kad se izgubi mnogo kosti, klasična ugradnja implantata postaje izazovna, no danas postoje tehnike za pacijente s izrazitim manjkom kosti. To je područje kojim se u našoj klinici posebno bavimo, i o njemu detaljnije pišemo na stranicama posvećenim implantologiji. Ovdje je važna samo jedna poruka: teški parodontitis ne znači nužno život bez fiksnih zuba.

Održavanje odlučuje o dugoročnom ishodu

Nijedan zahvat, ni kirurški ni nekirurški, ne jamči rezultat bez redovitog održavanja. To je vjerojatno najvažnija rečenica u cijelom tekstu. Velika meta-analiza iz 2024. pratila je gotovo trideset tisuća kutnjaka kod pacijenata u dugoročnom parodontnom održavanju i utvrdila stopu preživljenja od 82 posto tijekom prosječno gotovo petnaest godina (Chen i sur., 2024). Isti radovi pokazuju da pušenje, neredovito dolaženje na kontrole i nekontrolirana šećerna bolest bitno pogoršavaju izglede.

Zato pacijentima s parodontitisom u remisiji preporučujemo profesionalno održavanje u kraćim razmacima, tipično svaka tri do četiri mjeseca, uz dosljednu domaću higijenu.

Kada nas posjetiti

Ako vam desni krvare pri pranju, ako osjećate da se zub klima ili da se zubi razmiču, ili ako vam je već rečeno da imate duboke džepove, vrijedi doći na pregled. Prvi pregled kod nas je besplatan. Na njemu izmjerimo dubine džepova, procijenimo stanje kosti i iskreno vam kažemo je li dovoljno čišćenje ili je bolest došla do faze koja traži više. Anksioznim pacijentima i kod duljih zahvata nudimo i analgosedaciju, blagu sedaciju koja zahvat čini mirnijim i ugodnijim.

Česta pitanja