Endodoncija: što je i kada je potrebna

Zub izvana djeluje kao čvrst, neživ dio tijela, ali unutra nije tako. U središtu svakog zuba nalazi se pulpa: mekano tkivo s krvnim žilama i živcima koje se proteže od krune do vrha korijena. Kad se to tkivo upali ili odumre, zub počinje slati signale koje je teško ignorirati. Endodoncija je grana stomatologije koja se bavi upravo tim prostorom, korijenskim kanalom, i zadatak joj je zub sačuvati umjesto da se vadi.

Što je zapravo endodoncija

Naziv dolazi od grčkih riječi za “unutar” i “zub”. U praksi to znači liječenje bolesti i ozljeda zubne pulpe te tkiva oko vrha korijena. Najpoznatiji zahvat je liječenje korijenskog kanala, u svakodnevnom govoru “vađenje živca”. Cilj nije samo ukloniti bol. Cilj je očistiti kanal od upaljenog ili zaraženog tkiva, dezinficirati ga i zabrtviti tako da se infekcija ne vrati, a zub ostane na svome mjestu i nastavi obavljati posao pri žvakanju.

Zub bez pulpe i dalje živi. Drži ga parodontni ligament, dobiva prehranu iz okolnog tkiva i, uz kvalitetnu nadogradnju krune, može trajati desetljećima. Zato endodoncija ima svoje mjesto: prirodni zub, ako se može spasiti, gotovo uvijek je bolji od bilo koje zamjene.

Kada je endodontsko liječenje potrebno

Do upale pulpe najčešće dolazi kad karijes probije caklinu i dentin i stigne do živca. Ali karijes nije jedini put. Pulpa se može upaliti i zbog pukotine u zubu, ponovljenih velikih plombi na istom zubu, traume nakon udarca ili duboke abrazije. Kad bakterije jednom uđu, tijelo se ne može samo obraniti unutar tako uskog i zatvorenog prostora.

Znakovi koji upućuju na problem s pulpom:

• oštra ili pulsirajuća bol koja se javlja sama od sebe, često noću
• produžena osjetljivost na toplo i hladno koja traje i nakon što podražaj prestane
• bol pri zagrizu ili dodiru određenog zuba
• oticanje desni uz zub, osjetljiva kvržica ili gnojni “prištić” na desni
• zub koji je potamnio u odnosu na susjedne

Treba biti iskren u jednom: upala pulpe ne mora uvijek boljeti. Kronična infekcija na vrhu korijena, takozvana apikalna parodontitis, godinama može biti bez simptoma i otkrije se tek na rendgenu kao tamna sjena oko vrha korijena. Zbog toga su redoviti pregledi i snimke važni čak i kad ništa ne boli.

Stomatolog dijagnozu ne postavlja “na oko”. Kombinira ispitivanje reakcije na hladno, test perkusije, pregled desni i rendgensku snimku. Kod složenijih slučajeva koristi se 3D snimka (CBCT), koja pokaže broj i oblik kanala te opseg infekcije puno preciznije od klasične snimke. U našoj klinici CBCT planiranje je dio pripreme za zahvate gdje anatomija nije jednostavna.

Kako izgleda sam zahvat

Liječenje se radi pod lokalnom anestezijom i, suprotno glasu koji ga prati, danas je usporedivo s postavljanjem veće plombe. Zub se izolira gumenom plahtom (koferdam) da ostane suh i čist. Kroz otvor u kruni pristupa se kanalima, uklanja se upaljeno tkivo, kanali se oblikuju finim instrumentima i ispiru dezinfekcijskim otopinama. Zatim se pune brtvenim materijalom, najčešće gutaperkom, i zub se zatvara.

Jednostavniji slučaj završava u jednom posjetu. Kad je infekcija jača, kanal se između posjeta puni privremenim lijekom, pa se zahvat dovršava kasnije. Nakon liječenja zub je oslabljen jer je izgubio dio tkiva, pa je trajna nadogradnja, često keramička krunica, ono što ga dugoročno štiti od pucanja.

Koliko je liječenje uspješno i koliko zub traje

Dobro provedeno endodontsko liječenje ima visok uspjeh. Kod početnog liječenja korijenskog kanala izgledi da zub ostane bez upale na vrhu korijena kreću se, ovisno o kriterijima, uglavnom iznad 85 posto. Važnija brojka za pacijenta je koliko zub zaista ostane u ustima. U dugoročnom retrospektivnom istraživanju endodontski liječeni zubi preživjeli su u 97 posto slučajeva nakon 10 godina, 81 posto nakon 20 i 76 posto nakon 30 godina.^[1] Struka je zato “preživljavanje zuba” i formalno prepoznala kao najvažniji ishod endodontskog liječenja iz perspektive pacijenta.^[2]

Što najviše utječe na to hoće li zub potrajati? Prospektivno istraživanje na velikom broju liječenih zubi pokazalo je da su bolji izgledi kod zubi bez preoperativne infekcije na korijenu, s kvalitetnom brtvom u kruni, s očuvanim kontaktima sa susjednim zubima i s pravom nadogradnjom nakon liječenja.^[3] Drugim riječima, sam zahvat je pola priče; ono što slijedi, kvalitetna krunica i dobra higijena, jednako je bitno.

Kad je pulpa upaljena, ali korijen još nije zaražen, ponekad je moguća i pulpotomija, uklanjanje samo dijela pulpe uz očuvanje ostatka. Sistematski pregled je za trajne zube s ireverzibilnom upalom pulpe pokazao okupljenu uspješnost od oko 86 posto, što je metoda vrijedna razmatranja kod pomno odabranih slučajeva.^[4]

Kada zub ipak nije moguće spasiti

Endodoncija čini mnogo, ali ne sve. Zub s uzdužnom pukotinom korijena, s premalo preostale zdrave strukture ili s uznapredovalim gubitkom kosti oko korijena ponekad se ne isplati liječiti. Tada je iskrenije planirati vađenje i nadomjestak. U tim situacijama razgovaramo otvoreno o opcijama, uključujući implantat, jer produljivanje sudbine zuba koji nema izglede ne pomaže nikome. Načelo je jednostavno: sačuvati zub kad ima smisla, a kad nema, ponuditi rješenje koje traje.

Česta pitanja