Hiperbarična oksigenoterapija: kako barokomora ubrzava cijeljenje

Nakon ugradnje implantata ili opsežnijeg zahvata u ustima, brzina i kvaliteta cijeljenja ovise o jednoj neupadljivoj stvari: koliko kisika stigne do tkiva koje se obnavlja. Rana koja dobiva dovoljno kisika brže zatvara, manje je sklona infekciji i stvara zdraviju podlogu za novu kost. Hiperbarična oksigenoterapija, u razgovoru često “barokomora”, upravo tu ulazi u priču. U našem DENTAL SPA dijelu koristimo je kao jedan od alata medicinskog oporavka, uz jasnu predodžbu o tome što ona može, a što ne.

Što se zapravo događa u barokomori

Pacijent u komori diše kisik pri tlaku višem od atmosferskog, obično između 2 i 3 atmosfere apsolutno. Pri normalnom tlaku kisik u krvi prenose gotovo isključivo crvene krvne stanice. Pod povišenim tlakom situacija se mijenja: znatna količina kisika otapa se izravno u krvnoj plazmi, dakle u tekućem dijelu krvi koji dopire i tamo gdje su sitne žile oštećene ili ih još nema. Pri 3 atmosfere u svakih 100 mililitara plazme otopi se oko 6 mililitara kisika, što je višestruko više nego inače (Bhutani i Vishwanath, 2012). Taj otopljeni kisik dolazi do stanica koje ga u fazi cijeljenja troše više od uobičajenog.

Jedna seansa najčešće traje 60 do 90 minuta i provodi se u mirnom, kontroliranom okruženju. Broj seansi ovisi o indikaciji, od nekoliko kod akutnih stanja do znatno više kod ozračenog tkiva.

Zašto više kisika ubrzava obnovu tkiva

Cijeljenje nije pasivan proces. Fibroblasti, stanice koje grade novo vezivno tkivo, kisik troše kao gorivo. Bez njega ne mogu pravilno sazrijevati niti umrežavati kolagen, a kolagen je potporni okvir na kojem se kasnije razvijaju nove krvne žile. Dio enzimskih koraka u stvaranju kolagena doslovno ne teče ako kisika nema dovoljno (Bhutani i Vishwanath, 2012).

Uz to, povišena razina kisika pokreće biokemijske signale koji potiču angiogenezu, stvaranje novih kapilara u području koje se oporavlja. Pregledni rad iz 2021. pokazao je da nakon terapije rastu čimbenici rasta, osobito VEGF koji usmjerava rast žila, te da se istovremeno snižavaju neki upalni pokazatelji poput IL-6 i TNF-alfa (De Wolde i sur., 2021). Bolja prokrvljenost znači i bolju obranu: bijele krvne stanice u sredini bogatoj kisikom učinkovitije uništavaju bakterije.

Isti su autori ipak oprezni. Biokemijske promjene su mjerljive, no koliko se svaka od njih prevodi u klinički vidljivo brže cijeljenje kod pojedinog pacijenta, ostaje područje o kojem znanost još raspravlja.

Kod koga korist može biti najveća

Najjači argument za hiperbaričnu terapiju dolazi iz situacija u kojima je tkivo zakinuto za kisik. Klasičan primjer su pacijenti koji su nekad primali zračenje glave i vrata. Zračenje trajno smanjuje broj i kvalitetu krvnih žila u kosti, pa takva kost teže prima implantate i sporije cijeli. Sistematski pregled s meta-analizom pokazao je da je stopa gubitka implantata kod ozračenih pacijenata koji su primili hiperbaričnu terapiju iznosila oko 9 posto, naspram gotovo 22 posto kod onih bez nje (Shah i sur., 2017). Autori istovremeno naglašavaju da kvalitetnih randomiziranih pokusa i dalje nedostaje, pa zaključak treba čitati kao ohrabrujući, a ne kao konačan.

Slična logika, u blažem obliku, vrijedi za pacijente kod kojih je oporavak općenito otežan: dulji i složeniji zahvati, stanja povezana sa slabijom prokrvljenošću, ili tkivo koje je već jednom loše cijelilo. Kod zdravih pacijenata s dobrom prokrvljenošću dodatna korist od barokomore je manje izražena, jer njihovo tkivo ionako dobiva dovoljno kisika. Kod njih terapiju promatramo kao podršku ugodnijem oporavku, a ne kao nešto bez čega zahvat ne uspijeva.

Iskren pogled na dokaze

Barokomora nije čarobno rješenje i ne bismo je tako predstavljali. Cochraneov pregled o kroničnim ranama pokazao je da hiperbarična terapija poboljšava cijeljenje dijabetičkih ulkusa u prvih šest tjedana, ali da ta prednost nakon godinu dana više nije bila vidljiva, niti je smanjila potrebu za velikim amputacijama (Kranke i sur., 2015). Autori otvoreno kažu da mnoge studije imaju metodološke slabosti i da su potrebni bolji pokusi. Taj oprez prenosimo i na oralnu kirurgiju. Metoda ima jasan biološki smisao i ohrabrujuće rezultate u odabranim skupinama, no nije dokazana kao rutinski nužna za svakog pacijenta s implantatom.

Zato o njoj ne odlučujemo paušalno. Procjenjujemo vašu medicinsku povijest, stanje kosti i naravi zahvata, pa tek onda predlažemo ima li smisla uključiti hiperbaričnu terapiju u plan oporavka.

Sigurnost i tko nije kandidat

Hiperbarična terapija se dugo i široko primjenjuje i općenito se dobro podnosi. Najčešća neugodnost je osjećaj pritiska u ušima pri promjeni tlaka, sličan onome u avionu, koji se ublažava jednostavnim tehnikama izjednačavanja. Postoje i stanja kod kojih terapija nije preporučljiva ili traži poseban oprez, primjerice neliječeni pneumotoraks, određene plućne bolesti, te istodobno uzimanje nekih lijekova (Bhutani i Vishwanath, 2012). Upravo zato svaki plan počinje razgovorom o vašem zdravlju i lijekovima koje uzimate.

Ako vas zanima je li ovakav oblik podrške oporavku prikladan za vaš slučaj, prvi pregled u našoj klinici je besplatan i dobro mjesto za to pitanje.

Česta pitanja